Dharma pjesme

Jorgovan tri dragulja

Klanjam se bezvremenoj, nerođenoj Svjesnosti.

Om mani padme hum


Kao što jorgovan širi svoj opojni miris u toplim proljetnim noćima,

privlačeći prolaznike prema svom izvoru,

neka svaki putnik namjernik, u nebrojenom mnoštvu

bude privučen Budinom nauku

koji obitava u ovom svetom mjestu učenja Dharme.

Istina je sveprisutna i duboka poput prostora,

slatkoća bodhicitte je privlačna poput mirisa jorgovana,

Sangha je poput pčela koju obilno hrani nektar cvijeta.

U ovom području nema utpala lotosa koji izranja iz noćnog jezera,

ali ovdje prekrasni jorgovan iz vrta Boginje Cvijeća

radosno pozdravlja puni mjesec Sakyamunijevog rođenja.

Emaho!

Kako stablo jorgovana stalno stvara nove izdanke,

neka se Budino učenje prenosi iznova i iznova,

neprestano tijekom vremena

kako bi uvijek bilo dostupno osjetilnim bićima.

Kako je list jorgovana poput blizanca lista Bodhi drveta,

neka se izvorna prosvjetljena svjesnost preslikava u umovima svih bića.

Kako jorgovan nema ploda,

neka svako djelovanje bude spontano djelovanje u vrlini

koje nema karmičku posljedicu.

I malo sjeme koje stvara,

neka postane sjeme prosvjetljenja koje će procvasti u srcima svih bića

u sadašnjem ili budućim životima.

Povodom susreta sa Zoranom Lazovićem na ritritu na Fruškoj Gori, 30.9.2017.

ova pjesma se spontano pojavila iz dubine čistog prostora u umu Zrinke Jančić.

Iako kod spontanog djelovanja nema stvaranja zasluga,

neka se sve zasluge prenesu za dobrobit i prosvjetljenje svih bića.

Povratak starog gavrana

Klanjam se Budama i Bodisatvama u 10 smjerova.

Klanjam se nerođenoj svjesnosti.

 

U umu starog gavrana pojavljuje se prekrasna planina,

kruži nad vrhuncima, kroz mističnu jutarnju izmaglicu

dok se sunce pojavljuje na dalekom horizontu,

kruži stari gavran, uživa u plesu zraka pod svojim krilima

i suncu koje se blješteći prelama na himalajskim stijenama.

Gleda stari gavran ruševine Daklha Gampo,

porušene zidove drevnog zdanja, sjedišta mudrosti, znanja i slave,

velikih Milarepe, Gampope, Karmape… koji nestadoše u pijesku vremena.

Netrajnost svih pojava pokosila je i ovu ljepotu,

ali leti gavran i uživa u jutarnjem suncu koje se ponovno rodilo danas,

kao i toliko godina prije.

Danas nastaje novo rođenje, nova slava, novi dar,

leti stari gavran i osluškuje drevnu mudrost

zapisanu u zraku iznad zidina Daklha Gampo,

drevnu mudrost koja odzvanja u klisurama kao jeka,

Vajra mudrost, neuništiva i čista kao dijamant.

Stari je gavran, ali nova ptica,

mudrost je donio iz velikih daljina,

čuda je vidio ovog i onoga svijeta,

ali ljubav prema ovom mjestu pozvala ga je ponovo.

Gnijezdi se opet gavran na krovovima Daklha Gampo,

novi-stari gavran, novi-stari dom,

blješte se novi zlatni krovovi na Daklha Gampo.

jutarnje sunce se prelama na njima i svjetlo se vidi se daleko, daleko.

Uživa stari gavran u zrakama jutarnjeg sunca,

ali samo nebo zna tajnu njegova srca,

on je zapravo ptica noćnog neba,

i Mjesec je njegov putokaz,

vidiš ga samo kao odraz Mjeseca u vodi,

kao mjesečinu Mahamudre.

 

Zrinka Jančić, 26.10.2017.