Maitripin sažetak o Mahamudri

Maitripa (1007-1078) je bio jedan od velikih indijskih mahasida, te učenik Narope i Sarahe. On je važna figura u tibetanskom budizmu, jer je bio jedan od glavnih učitelja Marpe i Khyungpo Naljora, koji su njegovu liniju učenja donijeli na Tibet.

Mahamudra je spoznati da

su sve stvari zapravo vaš vlastiti um.

Vidjeti objekte kao stvarne tvorevine je iluzija.

Cijela «pojavnost» je prazna poput sna, bez stvarnog sadržaja.

Um je zapravo samo rijeka svjesnosti,

bez Ja-prirode, kreće se gdje želi poput vjetra.

Bez pravog identiteta, um je prazan kao nebo.

Svi pojavni fenomeni su kao prazan prostor, isti.

To što se naziva Mahamudra,

to nije «stvar» u koju se može pokazati prstom.

Prava priroda uma, sama po sebi,

to je Mahamudra.

To nije nešto što se treba usavršiti ili transformirati.

Stoga kako bi se to shvatilo, treba razumjeti

da je cijeli svijet pojavnosti Mahamudra.

To je apsolutna sveprožimajuća Dharmakaya.

Odmara se u svojoj pravoj prirodi, osobođena misli,

nezamisliva Dharmakaya.

To je samo po sebi  nenaporna meditacija.

Pokušati nešto postići naporom nije meditacija.

Vidjeti sve kao prostor, kao čarobnu iluziju,

Niti meditirajući niti ne meditirajući,

Niti zajedno, niti odvojeno,

Takva je spoznaja pravog Jogija.

Sve djelatnosti, vrle ili zle,

Postaju oslobođene kroz ovo znanje.

Neurotične emocije postaju istinska svjesnost,

postaju za Jogija gorivo transformacije,

kao što šuma postaje gorivo za vatru.

Što je onda dolaženje ili odlaženje?

Tko tada treba meditirati u samoći?

Ako ne razumiješ bit ovoga,

oslobođen si samo na površini.

Ali ako razumiješ, što te može uzdrmati?

Počivaj u stabilnom stanju jednine.

Pokušavati uskladiti tijelo i um neće proizvesti meditaciju.

Niti će je proizvesti različite metode i tehnike.

Štogod se pojavi je lišeno Ja-prirode.

Pojave nemaju stvarnu bit.

Pojave su samo-oslobođene u sferi stvarnosti.

Misao koja stvara koncepte je samo-oslobođena u sferi svjesnosti.

Nedualnost ovih – jednina promatrača i promatranog – je Dharmakaya.

Kao tijek velike rijeke,

štogod se pojavi je dobro,

To je beskrajno Buda stanje,

Veliko blaženstvo, koje transcendentira Samsaru.

Svi fenomeni su oslobođeni Ja-identiteta,

gdje je čak i koncept praznine eliminiran.

Osloboditi se koncepata, ne kvačiti se za mentalne projekcije,

to je put svih prosvijetljenih Buda.

Za one sretne koji će se susresti s ovim učenjem

u milenijima što slijede,

Izgovorio sam ove upute od srca,

Stoga neka sva osjetilna bića

postanu čvrsto ukorijenjena u Mahamudri.

Sanskrt: Mahamudra-sanca[ya]-mitha
Tibetanski: Phyag-rgya chen-po tshig-bsdus-pa

 

Neki osnovni pojmovi u Budizmu

Stara Indijska poslovica kaže: “Um je kao divlji konj. Neće doći prvi put kad zazviždiš.”

Ovladavanjem naših misli i emocija te promatranje njihove prave prirode s vemenom nas dovode do sve veće samokontrole ali i dubljeg uvida u način na koji misli i emocije funkcioniraju. Većina ljudi živi potpuno nošena svojim mislima i emocijama, kao da ih nose oceanski valovi. Kao da jesmo dio oceana. Glavni problem nisu same misli, već naše poistovjećivanje s njima. Ja jesam misao, ja jesam emocija, stav je kad smo uronjeni u ocean. U Budizmu puno se vježbaju razne tehnike promatranja tijeka misli i emocija, čime se postiže veća samokontrola. Dakle, izađemo iz oceana i promatramo kretanje valova kako se uzdižu i sami padaju. To je priroda misli, pojavljuje se ni iz čega i opet se vraća u ništa. Ako pomislimo “pojavila se misao” ili “pojavila se emocija” , već stvaramo mali odmak i manje se poistovjećujemo. To nam pruža više vremena da možda drugačije reagiramo nego kad se taj proces odvija automatski bez promatranja. Slijedeći korak je postaviti pitanje “što je ta misao?” ili “gdje je ta misao?”, te opaziti da na ta pitanja ne dolaze odgovori. Ako pomislimo “tko to razmišlja? i odgovorimo “ja razmišljam”, postavimo daljnje pitanje “tko sam ja?”. Ovaj trening uma pomaže da um s vremenom bude sve elastičniji i proširi se kako bi mogao opaziti širu prirodu stvarnosti od one na koju smo naviknuti.

“Um je prazan od uma. 

Priroda uma je čisto svjetlo.”

Astasahasrika prajnaparamita sutta

APSOLUTNI UM – nerođeni um, temeljni um, praiskonska svjesnost, čisto svjetlo, budinska priroda (Buddha nature),  prosvjetljeni um, stanje nemeditacije.  Ja jesam / ne postoji subjekt-objekt.

RELATIVAN UM – uobičajeni, misleći, diskriminirajući (dobro-loše) um.  Ja želim-ne želim / postoji subjekt-objekt.

Relativan svakodnevni um smatra se grubim aspektom uma koji se sastoji od (uznemiravajućih) misli i emocija. Apsolutni um postoji u pozadini sveg stvaranja i u nama samima. On je suptilan, teško zamjetljiv, gotovo nevidljiv. Sve meditacije, vježbe, pročišćavanja čakri i unutarnjih energetskih kanala imaju za cilj pročistiti grube aspekte uma kako bismo mogli osjetiti, opaziti i direktno doživjeti suptilni aspekt našeg unutarnjeg apsolutnog uma. Kada ga uspijemo vidjeti, doživjeti i održavati ga kontinuirano, spontano, bez napora – to stanje se zove prosvjetljenje. Apsolutni um po svojoj prirodi jest spontano stanje blaženstva, suosjećanja i sveobuhvatnog znanja.

Stanje prosvjetljenja često se spominje u raznim oblicima ujedinjenja ili jedinstva: ujedinjenje nirvane i samsare, mudrosti i metode, blaženstva i praznine.

Samsara je kružni tok pnovnog rođenja i umiranja. Nirvana je oslobođenje iz tog procesa.

PRAZNINA ” Oblik je praznina, praznina je oblik” – Prajnaparamita sutra

SHUNYATA (praznina) – je česti pojam u Budizmu jer se smatra da su sve pojave, pa i osjećaj Ja i Moje, prazne od stvarnog postojanja. To jest da se kao valovi iz oceana pojavljuju, dosežu vrhunac i zatim nestaju u oceanu. Sve pojave su um koji se uspoređuje sa jasnim plavim nebom bez oblaka.

MEĐUOVISNO NASTAJANJE / dependent arising / – sve pojave nastaju kontinuirano bazirane na mnogim uzrocima i uvjetima. Ništa ne postoji odvojeno, samo po sebi.

Uzrok-uvjet-posljedica je osnovno vjerovanje u Budizmu. Taj princip zovemo karma.

BODHICITTA

Na Sanskrtu bodhi znači prosvjetljenje ili probuđenost, a chitta znači um ili svjesnost. Bodhicitta jest Prosvijetljena svijest koja ima suosjećajnu namjeru da pomogne svim osjetilnim bićima. Suosjećanje nije želja već spontana priroda prosvjetljenog bića. Osoba koja je dosegnula spontanu realizaciju motivacije bodhichitte zove se bodhisattva. Sattva znači biće ili duša.

RELATIVNA BODHICITTA

Povezana je sa relativnim umom, uobičajenim, mislećim umom koji je sklon vezanju. U praktičnom smislu to je emocionalna želja da pomognemo drugima. 

APSOLUTNA BODHICITTA

Povezana je s apsolutnim umom koji je u pozadini svih stvari i nas samih.

Relativna bez apsolutne može degenerirati u sažaljenje i sentimentalnost, a apsolutna bez relativne može voditi u nihilizam i gubitak želje da se pomogne ostalim suosjećajnim bićima.

Jedinstvo ili ujedinjenje obje u jedno je stav koji treba razvijati. Postoje specifične metode za razvoj apsolutne i relativne bodhichitte, što se smatra jednim od najtežih aspekata puta do potpunog prosvjetljenja. Primarni je cilj razvoj izvorne, spontane bodhichitte koja ostaje u umnom tijeku kontinuirano bez da se mora činiti svjesan napor.